Kada malo bolje razmislim o ljudima sa kojima sam razgovarala svih ovih godina, shvatim da gotovo niko ne dolazi po proizvod samo zato što želi još jedan suplement na polici. Iza kupovine skoro uvijek postoji neka mnogo ličnija želja. Žena želi bolje izgledati, sačuvati kvalitet kože, imati više energije i osjećati se dobro kada se pogleda u ogledalo. Muškarac možda neće pričati o nutrikozmetici, ali će vrlo rado pričati o snazi, treningu, energiji, fokusu, cirkulaciji, izdržljivosti i tome koliko dobro njegovo tijelo može pratiti tempo života koji vodi.
Čovjek u zrelijim godinama ima sasvim drugačiju perspektivu: njega sve manje impresioniraju obećanja o tome kako izgledati deset godina mlađe, a sve više zanima kako što duže ostati aktivan, pokretan, bistar, samostalan i sposoban uživati u životu koji je godinama stvarao.
Roditelj, opet, razmišlja o svojoj djeci. Ulažemo ogromne količine novca u njihovo obrazovanje, jezike, sport, instrukcije, putovanja i sve ono za šta vjerujemo da će im jednog dana dati prednost, a istovremeno vrlo malo vremena trošimo na jednu vrstu obrazovanja koja će im trebati svakoga dana dok su živi - da razumiju vlastito tijelo, hranu koju jedu, deklaraciju koju čitaju i razliku između stvarne nutritivne vrijednosti i dobrog marketinga.
„Ne možemo od sebe očekivati premium život, a prema vlastitom tijelu se odnositi kao prema najjeftinijoj stavci u budžetu.“
Kada sve te ljude stavim za isti sto, njihove želje izgledaju potpuno različito, ali zapravo imaju isti zajednički imenitelj. Svi od svog tijela nešto očekujemo. Želimo da bude lijepo, snažno, odmorno, produktivno, seksualno vitalno, koncentrisano, otporno na svakodnevne izazove i sposobno da nas služi što duže. Samo se rijetko zapitamo koliko mu, u odnosu na sve što od njega tražimo, zaista dajemo.
Upravo tu za mene počinje smisao Seed Nutrition filozofije.
Ne zato što mislim da jedna vrećica može zamijeniti dobru hranu, san, kretanje, hidrataciju ili medicinu kada je potrebna. Ne može. Niti postoji proizvod koji može garantovati isti rezultat svakom čovjeku. Ali vjerujem da postoji ogromna razlika između nasumičnog kupovanja suplemenata i svjesnog razmišljanja o tome šta svakodnevno unosimo, iz kojeg izvora ti sastojci dolaze, kako su kombinovani i kakvu nutritivnu cjelinu čine.
Posebno mi je zanimljivo posmatrati industriju ljepote kroz tu perspektivu. Žene i muškarci danas troše ozbiljne iznose na kreme, serume, filere, lasere, mezoterapije, biostimulatore, tretmane vlasišta, tijela i lica, i ne vidim ništa loše u tome. I sama vjerujem u kvalitetnu njegu i profesionalne tretmane. Ali ponekad kao da zaboravimo da je koža, prije nego što je estetska kategorija, živo tkivo. Organizam za njenu normalnu strukturu i obnovu svakodnevno koristi proteine, masne kiseline, vitamine, minerale i druge nutrijente. Zato mi je ideja nutrikozmetike toliko logična: ne kao alternativa onome što radimo spolja, nego kao druga polovina iste priče. Ako ulažemo u ono što stavljamo na kožu, zašto ne bismo razmišljali i o onome od čega je organizam iznutra održava?
Kod muškaraca se ista priča samo drugačije zove. Njega možda neće zaustaviti riječ „ljepota“, ali hoće performanse. Kada muškarac trenira, radi deset sati, vodi kompaniju, putuje, želi imati energiju za porodicu i privatni život, onda od svog organizma traži ozbiljan učinak. Zato mi je, recimo, Beat interesantan kao koncept: cvekla kao prirodni izvor nitrata, L-arginin kao aminokiselina uključena u fiziološki put stvaranja dušikovog oksida, beta-alanin poznat iz sportske nutricije, a uz njih borovnica, nar, hibiskus i drugi biljni izvori polifenola. Nije poenta obećati čovjeku da će ga proizvod pretvoriti u nekog drugog. Poenta je mnogo prizemnija: ako od tijela očekuješ performanse, ima smisla razmišljati o tome čime ga hraniš.
Sa godinama se prioriteti ponovo mijenjaju. Dođe vrijeme kada čovjek shvati da najveći luksuz nije nužno ono što može kupiti, nego ono što još uvijek može uraditi. Putovati bez problema, hodati, vježbati, provesti dan sa porodicom, imati energiju, razmišljati jasno i ostati što duže samostalan. Nijedan suplement nam to ne može obećati i ne želim nikada tako govoriti o njima, ali kvalitetna ishrana, kretanje, san i adekvatan unos potrebnih nutrijenata jesu dio onoga na šta tokom života možemo uticati. Zato mi suplementacija u zrelijim godinama nije pokušaj da zaustavimo starenje. Više je odluka da prema godinama koje dolaze ne budemo potpuno pasivni.
Postoji još jedan paradoks koji mi je posebno zanimljiv kod ljudi koji su finansijski mnogo postigli. Čovjek može osigurati kuću, automobil, kompaniju i imovinu, napraviti portfolio investicija i angažovati najbolje ljude da mu čuvaju kapital, a onda zanemariti jedini kapital bez kojeg ništa od toga nema naročitog smisla - sebe. Nevjerovatno lako opravdavamo nekoliko hiljada eura za torbu, sat, telefon, automobil ili putovanje, a kada se radi o kvalitetnoj hrani ili proizvodu koji svakodnevno unosimo u organizam, prvo pitanje često bude koliko košta. Ne mislim da skuplje automatski znači bolje; to bi bilo jednako površno. Mislim samo da bi, kako nam raste životni standard, trebalo da raste i standard onoga što smatramo vrijednim ulaganja. Jer nije naročita pobjeda stvoriti život iz snova ako jednog dana nemamo energije da ga živimo.
A onda postoji i druga strana - ljudi koji tek žele napraviti više od svog života. Žele veći prihod, veću slobodu, promjenu karijere ili jednostavno mogućnost da od svog rada naprave nešto svoje. Tu mi je posebno zanimljiva ekonomija preporuke koja prati ovu industriju, jer ionako cijeli život preporučujemo stvari. Preporučujemo restoran, kozmetičara, hotel, majstora, automobil, knjigu, doktora, kremu i telefon. Kada smo nečim zadovoljni, prirodno pričamo o tome. Kod ovog poslovnog modela postoji mogućnost da čovjek, ako želi ozbiljno naučiti prodaju, komunikaciju i rad sa ljudima, od takve preporuke napravi i izvor prihoda.
Ali tu nikada ne bih prodavala priču o brzom bogaćenju. Dodatni prihod nije bankomat, kao što suplement nije čarobni štapić. Potrebni su rad, disciplina, znanje, odbijanja, komunikacijske i prodajne vještine, izgradnja povjerenja i vrijeme. Ono što mi se, međutim, dopada jeste ideja da čovjek može biti nagrađen zato što je prvo postao korisnik, zatim stekao iskustvo i znanje, a onda to iskustvo kvalitetno prenio drugome. Ako bih neki proizvod svakako preporučila sestri, prijateljici ili kolegi jer ga koristim i vjerujem u njega, ne vidim ništa sporno u tome da postoji poslovni sistem koji može nagraditi vrijednost takve preporuke, pod uslovom da je sve transparentno i bez obećavanja rezultata koje niko ne može garantovati.
I tako se vraćamo na početak. Žena možda u Seed Nutrition ulazi zbog ljepote, muškarac zbog performansi, neko zbog želje da kvalitetnije stari, roditelj zato što želi razviti bolje navike u porodici, poslovno ostvaren čovjek zato što je shvatio da je zdravlje kapital koji se ne može jednostavno ponovo kupiti, a neko drugi zato što je u proizvodima i preporuci prepoznao mogućnost da izgradi dodatni posao. Motivi su različiti, ali pitanje je isto: šta svakoga dana dajem tijelu od kojeg očekujem da iznese sve ono što želim od života?
Zbog toga za mene Seed Nutrition nije „must have“ zato što je moderno imati još jedan suplement u kući. Upravo suprotno. Must have je svijest da tijelo iz kojeg svakodnevno tražimo ljepotu, energiju, fokus, snagu, ambiciju, produktivnost i godine kvalitetnog života ne možemo stalno stavljati na posljednje mjesto.
Ne možemo od sebe očekivati premium život, a prema vlastitom tijelu se odnositi kao prema najjeftinijoj stavci u budžetu.
E, tu za mene počinje potpuno drugačiji razgovor o nutriciji.
